Prednosti organskih žitarica

Kad god se vozimo kroz selo, možemo vidjeti kako popodnevno sunce obasjava zlatna polja koja se njišu u toplom ljetnom povjetarcu... Kako prolazite pored raznih usjeva, polako ćete ih moći prepoznati – kukuruz, žito, ječam – miješaju se u pozadini. U daljini, seljaci oru traktorima, krave pasu i radnici hodaju po poljima i nadobudno rade. No, nešto nije u redu sa našim „prekrasnim“ poljima i slikama istih u našim glavama, a to se može vidjeti i bez mikroskopa.

Svaki dan sve više i više potrošača približava se učestvovanju u projektu certificiranog organskog  GMO-a, projektu provjere proizvoda. U tom projektu istražuje se korištenje genetski modificiranih organizama (GMO). Ova je briga potpuno odbačena od strane naroda, s obzirom da još postoje kvalitetni proizvođači koji se zaista brinu za kvalitetu svojih usjeva. Sve žitarice i proizvodi, neovisno o vrsti sjemena, još se uvijek uspješno uzgajaju, beru, prevoze i pohranjuju za kasniju upotrebu. Ono što mi ne znamo jest da proizvođač prije no što se baci na sam posao može birati u raznim aspektima proizvodnje – kontrolira vrstu tla, zrak i vodu, pa svime time i hranu koju mi jedemo.

Svaki vrtlar će vam reći da su insekti  prirodni dio zdravog vrt – po tom se pitanju polja ne razlikuju mnogo od vrtova. Kukci kao pčele potrebni su za oprašivanje, crvi da kontroliraju hranjive tvari u tlu, itd. Mimo dozvole za "dobre" kukce koji pomažu području da napreduje, mnogi "loše" kukci počeli su harati poljima. Pesticidi nemaju mogućnost prepoznati "dobre" od "loših" i postoji mogućnost da desetkuju sve osjetljive insekte u tom području. Ne moramo ni spominjati kontaminaciju tla i vode te uništavanje okolnog zraka kada taj kemijski sprej krene difuzijom po većem volumenu fluida.

Iako prolaznici mogu lako vidjeti radnika koji prska usjeve s kemikalijama i mogu se zapitati koliko je sigurno jesti to što on proizvodi, potrošač očito još uvijek nije svjestan sanitacijskih i skladišnih metoda koje koriste slične tvari i nakon što se sam proizvod ubere. Prije žetve, oprema kojom će se ići na polje, transportna vozila i spremnici za pohranu, čiste se tako da se uklanjaju zrna prašine gdje se često nalaze i kukci te općenito smeće i prljavština. U nekim slučajevima, to znači temeljito ručno čišćenje, ali u masovnim proizvodnjama se često radi o prskanju površina s kemijskim pesticidima i fungicidima. Iste kemikalije nekad se koriste i u području skladišta te silosa da bi se isključila mogućnost napada insekata.

Kemikalije koje se koriste nakon žetve u kontenjerima za skladištenje ili čak na samom zrnu mogu uključiti proizvode kao što su visoko toksični fumigant aluminija, fosfid i malation, fosfat koji utječe na živčani sustav. Kemikalije koje se koriste za obrezivanje, upravljanje i prijenos su povezani s mnogim upitnicima u zdravstvenim istraživanjima:  mogu li poremetiti homeostazu? Djeluju li na živčani, respiratorni i krvožilni sustav? Uzrokuju li razvojne probleme kod djece?

Postoji jedna vrsta bube, žižak, čija se prisutnost u zrnu moože zamaskirati i oni mogu ostati neprimijećeni mjesecima. Žensk žižak može lijegati i do stotine jaja u zrna žitarica, jedno jaje po glavici. Nakon što se izlegnu, oni konzumiraju žitaricu i postaju kukuljica koja će kasnije vršiti isti hranidbeni lanac i krug razmnožavanja. Budući da ne mogu letjeti i preferiraju uskladištene žitarice radije od onih koje su u polju, često se sakriju u prašinu koja se nalazi u silosima.

Odrastajući, čuo sam priče mog djeda u mornarici koji se stalno žalio da žižak kontaminira zalihe hrane. Usjevi tijekom 1930-ih i 1940-ih su održavani pomoću kemijskih pesticida u jedinicama, tako da nije postojao  "Certificirani organski"  proizvođač. Ljudi se danas još uvijek jako puno hrane žitaricama, ali još uvijek ne provjeravamo kako su uzgajane. Danas je manje vjerojatno da ćete se otrovati njima odmah nakon upotrebe, ali današnja proizvodnja vas truje dugoročno. Informacije prikupljene od strane USDA  pokazuju: na kukuruzu je nađeno 15 različitih pesticida, a radi se samo o jednoj vrsti. Žitarice se sada čine više kao nešto što bi vam poslužili na „Fear Factor-u“.

Dok se konvencionalna proizvodnja žitarica može pohvaliti manjim brojem buba i insekata, može se i pohvaliti velikodušnom pomoći brojnih i brojnih kemijskih pesticida, herbicida, fungicida i sličnog. Konzumiranje ovog na dnevnoj bazi može nas otrovati i smanjiti vaše kognitivne sposobnosti.

Regulirano od strane National Organic programa (NOP) , certificirani organski farmeri imaju manje mogućnosti za kontrolu kukaca, to je istina, ali moraju osigurati dokumentaciju za pridržavanje standarda kvalitete i pravilno rukovanje svojim proizvodima od početka do kraja. Ne samo da im nije dozvoljeno korištenje kemijskih pesticida i herbicida kao što glifosat koji je natovaren u konvencionalnoj proizvodnji, već ne smiju koristiti kemijska sredstva za kontrolu kukaca tijekom skladištenja. Kvalitete sanitarija kontrolirana je od strane čestih inspekcija koje certificiranog organskog proizvođača smatraju vrlo bitnim za smanjenje vjerojatnosti insekata u žitaricama i smanjenje kontaminacije prirode. Za one manje organske farme iznajmljuju se poljoprivredna pomagala, čak i vozila, sva kontrolirana sa certifikatom da su prethodno ručno i prirodno očišćena.

Iako je ovo sve zajedno vrlo zahtjevna i strašna situacija, problemi našeg prehrambenog sustava: svijest potrošača i (ne)zahtjev za promjenu će odrediti budućnost naše prehrane i toga što konzumiramo. Žitarice predstavljaju veliki dio većine dijeta jer se lako spremaju, zasitne su, imaju vlakna i nutritivne su (ako su organski uzgojene). Ako ne možete znati da li vaš farmer ili uvoznik za lokalni dućan provjerava kvalitetu žita, kontrolira kemijski sastav i pazi na certifikate, bolje da se obratite nekome tko zaista zna što radi. Sljedeći put kad kupujete kruh, dobro razmislite. Radi se o mnogo većoj stvari no što mislite.